METALURGIJA
  • Metallica
  • Bullet For My Valentine
  • Rage Against The Machine
  • SlipKnot
  • System Of A Down
  • Disturbed
  • Static X
  • Dope
  • Kataklysm
  • Dimmu Borgir
  • Chevelle
  • Quo Vadis
    navukla me FaceOfTheStranger
  • Sevendust
  • Drowning Pool
Blog
subota, svibanj 28, 2011
Volim kišu, onu blagu ljetnu po kojoj se kupaš u moru. Životinje, gotovo sve (možda ne neke ekstremne, morske pse i slično), jer nekako znaju kako se osjećamo. Glazbu ( metal ), jer me uveseljava, hrani i gura me naprijed kad nisam u stanju to sama napraviti. Prijatelje, jer su mi prijatelji. Roditelje, jer me ne gnjeve previše. Volim i motore, jer su ''opasni'', brzi i zabavni. Spavanje, jer volim i sanjati-veza je očita. Ruže, pogotovo tamno ljubičaste-jer su mračne, mistične i lijepo mirišu. Ljeto, jer je prepuno zabave, odmora, druženja, zezancije…

Conversice, a.k.a. starke, jer su takve kakve jesu. Volim šumu, jer je prepuna života. Svog psa (čitaj: životinja), jer je uvijek vesela (ona) i doživljava ispade hiperaktivnosti  kad dođem doma iz škole. Izlaske, jer sam vani. Svoju sobu, jer je onakva kakva treba biti (malo neuredna, ali dobro. J ).  Blog i blogere, jer je to naš kutak svemira, tu mi vladamo. Volim miris pokošene trave, jer je svjež.  I čokoladu, jer je čokolada.

 Volim i tebe. Ali zašto? Vidiš, to ne znam…

 NoParking

noparking @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 57 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 9, 2011
Tijekom povijesti svoga obrazovanja, primjetila sam nešto što me danas nagnalo na ovaj post. U osnovnoj školi sam obožavala književost na satovima hrvatskog. Gramatiku (kao što se može vidjeti iz pogrešaka) nisam voljela. Književnost smo radili jedanput tjedno ako nam se posrećilo.

U srednjoj, obrnuto. Sad kad radimo povijst književnosti, sve je dosadno, nerazumljivo, nečitko... Ili je to tako samo u drugom razredu, ne znam. U svakom slučaju, dok obrađujemo tekstove ili pjesme, vječno se javlja slijedeće pitanje:

ŠTO JE PJESNIK TIME HTIO REĆI?

I nije stvar u pitanju, već u činjenici da svatko percipira pjesmu na svoj način. Imali smo više slučajeva (sad u srednjoj školi) kad se mišljenje nas, učenika, nije poklopilo sa mišljenjem nastavnice. Nakon što bi joj kolegijalno pokušali objasniti da za nas ta pjesma ne predstavlja isto što i za nju, ona bi se naljutila i rekla nam da nemamo pojma, da nam je bolje slušati što ona govori, jer ona govori pravilno.

Na to mi je više puta skoro prekipilo, ali sam se suzdržala. Vidite, bit je u tome da smo svi različiti i da se ljudski karakteri uvelike razlikuju. I to je normalno, svi smo različiti utoliko što nam se razlikuju inteligencija, sposobnost empatiziranja, svijesnog percepciranja, kontrole bijesa...Nabrajam bez veze.  Shvatili ste poantu.

E sad, ako ja kao JA doživljavam neku pjesmu na svoj način, nakon što smo ju analizirali i nakon što sam svijesno naučila njene osnovne komponente i značenja, onda mi nitko nema pravo tvrditi da ja mislim krivo. Moje mišljenje je moje. Promijeniti ga može samo moja malenkost. I to SAMO ako se složim sa tvrdnjom nekoga drugoga tko je možda malo preformulirao svoje misli i izložio ih nama ostalima. Njegove misli su mi se svidjele, pa sam ih prilagodila sebi. I tada postaju moje.

TO se zove SLOBODNA VOLJA. Ja mislim što hoću. A što je pjesnik htio reći? Pitajte njega. On je doživio svoju pjesmo drukčije nego vi ili ja. To je njegovo pravo. Zato je pjesnik.

NoParking

noparking @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare